Ovo je jedna od onih generacija koje je imala teško i sretno djetinjstvo. Pored svih oluja i nevera izgrađivala je Vodice, stvarala svoju obitelj i bili zadovoljni.
Nakon prohujala vremena sreli se i sa zadovoljstvom pričali o mladosti jer se svi međusobno znaju.
Okupili su se kao penzioneri i stari znanci kod ljubazne Marije Bojsove: "polubraća" Rogo i Bojs te Bili Antićev vrsni doktor, Ante Jakovljević, Pere Cotov, Ratko Vlašićev, Miroslava Molagina – Josipović, Antica Antićeva – Bodul, Slavka Udovičićeva - Skočić, Grgo Tabarinov i nezaobilazni naš od pisme i dobra glasa Ratobor – Ante Višnjićev te "tuji" koji su prihvaćeni kao svoji od gostoljubivih Vodičana - To su Ivasova Milica Stipina, Vukušićeva Klara, Luka Juras i Mile Vunić Ljubin kojem je povjerena organizacija okupljanja.
Došlo bih njih još da nisu bili spriječeni raznim obavezama.
Neki od ove generacije nisu doživjeli ovaj jubilej.
