No, budući da je Hrvatska jedina zemlja bivšeg komunističkog režima koja još nije u svim dimenzijama političke stvarnosti zaživjela u vrijednostima slobode i demokracije, istog dana etički je osuđen i Zoran Milanović, i drugi ideološki sljedbenici Jugoslavesnkog komunističkog totalitarizma. I stoga su te listopadske subote svi putovi iz Hrvatske, i s prostora izvan njenih granica gdje žive Hrvati, vodili i bijeli grad Zagreb. Zbog toga Velika dvorana Vatroslava Lisinskog i nije mogla ni primiti sve one, koji su imali „privilegiju" da dožive taj veliki povijesni Dan. „Sudnica" je bila ispunjena i mladim i starim žrtvama Jugoslavenskog komunističkog totalitarizma, kojeg je slobodni i demokratski europski svijet, s pravom i argumentima, osudio i svrstao u red najzločinačkijih režima u ljudskoj povijesti. U mnogim dimenzijama zločina čak i gori od nacizma i fašizma.
Nažalost, pored te priznate i dokazane činjenice, i osude komunističkog totalitarizma od strane Vijeća Europe Rezolucijom 1481 od 25. 01. 2006., Hrvatska je i dalje zarobljenik te zločinačke ideologije. To je i bio razlog da Hrvatski Domobran Šibensko-Kninske županije Ogranak Vodice i organizira, vrlo uspješan i na etičkom sudištu vrlo primjetno sudjelovanje, dvadesetak članica i članova, simpatizera, u osudi Jugoslavenskog komunističkog totalitarizma i Kukurikujeve suvremenosti.
Put dug 660 kilometara u oba smijera, od Vodica do Zagreba i Zagreba do Vodica, protekao je vrlo brzo, i čak se nije stiglo ćuti ni svaku istinu, bilo osobnog ili obiteljskog, stradanja u komunističkom totalitarizmu, ali dijelom i u esdepeovskom regionalizmu. Neki opći zaključak prepričanih istina, kako na putu tako i na samom etičkom sudištu, hrvatski je narod u cijelini, svaka njegova jedinka, žrtva komunističke prošlosti i esdepeovske suvremenosti.
Zajedništvo domobranskih vrijednosti, i snaga u tri tisuće okupljenih, koji su tog dana bili ona pomirbena Tuđmanova Hrvatska, poslalo je poruku hrvatskoj aktualnoj, tehničkoj vlasti na odlasku, ali svjetskoj javnosti, da Hrvatska više neće biti ista poslije ovog 31. listopada i ona prije ove povijesne listopadske subote 2015. Tu poruku pisali su i ispisali i Domobrani iz Vodica, koji su svojom nazočnošću potvrdili optužbe od 25. lipnja 2015. i etičke osude donesene toga dana. Etička osuda Hrvatskog nacionalnog etičkog sudišta Josipa Broza Tita i Zorana Milanovića, svakog pojedinačno tereti po 12 točaka odgovornosti. Ta etička osuda je, zasigurno, i početak stalno branjene i zabranjivane lustracije u Hrvatskoj.
Lustracija kao jamstvo demokratske i slobodne budućnosti Hrvatske jedino je uspješna ako se provede u svakom gradu Lijepe Naše, i u svakom segmentu hrvatskog društva. Zbog, bezalternativne, potrebe lustracije, u svakom hrvatskom gradu i na razini sveukupnog hrvatskog društva, i došli su iz svih krajeva Hrvatske, i Vodica, žrtve Jugoslavenskog komunističkog totalitarizma. Žrtve tog totalitarizma su i svi hrvatsk branitelji Domovinskog oslobodilačkog rata, koje smo tog dana posjetili u Savskoj 66, kao što su žrtve i Vukovar, Škabrnja, Bosna, Dubrovnik. Zapravo cijela Hrvatska.
Etička osuda Josipa Broza Tita i Jugoslavenskog komunističkog totalitarizma donosi se zbog toga što su etički odgovorni:
... „što su od diktatora Josipa Broza Tita i Jugoslavenskoga komunističkoga totalitarističkog režima osobito teško stradali hrvatski civili i vojnici koji su se pred komunističkim zločinima zadnjih dana rata povlačili prema Austriji. U povlačenju je sudjelovalo približno pola milijuna hrvatskih civila i dvijesto tisuća vojnika. Većinu je komunistička vojska zarobila na području Slovenije, a dio onih koji su upjeli u proboju do Austrije britanske su vlasti izručile Jugoslavenskom komunističkom režimu. Za onaj dio hrvatskih vojnika i civila koje nisu pogubili na području Slovenije komunističke su vlasti namjenile nepregledne zarobljeničke kolone smrti, koje hrvatska javnost pozna kao Križni put. Nakon raspada Jugoslavije, 1990. godine, mjerodavna državna tijela u Hrvatskoj, Sloveniji, BiH, i Srbiji ustanovila su postojanje više od 1700 prikrivenih stratišta i grobišta od kojih je u Teznom kraj Maribora pogubljeno izmežu 15.000- 20.000 uglavnom Hrvata. U Hudoj Jami kraj Laškog, također u Sloveniji, s deset pregradnih zidova u rudarskom oknu nazvanom sv Barbari, živih je zazidano oko 2000 Hrvata, 700 Slovenaca i 300 Njemaca, među kojima je, prema prosudbi, oko deset posto žena i djece".
Zoran Milanović i drugi ideološki sljedbenici zločinačkoga jugoslavenskoga komunističkog totalitarizma etički osuđuju za veleizdaju hrvatskih nacionalnih interesa, etički je odgovoran:
1. Što je „...branio komunističko-partizanske zločine iz Drugog svjetskog rata", što je pri „. .obilježavanju Bleiburške tragedije isticao neutemeljenu i sramotnu zvrdnju da je Tito najbolje što su Hrvati imali", što se „politički i državnički usprotivio provedbi Europskog uhidbenog naloga za bivše djelatnike jugoslavenske tajne službe državne sigurnosti Josipa Perkovića i Zdravka Mustača", što je...
Razlozi su to, u nizu drugi izrećenih na etičkom sudištu, zašto je ovo bio povijesni 31. listopad 2015. i zašto lustracija u Hrvatskoj nema alternativu. Time je Hrvatsko nacionalno etičko sudište, to nadstranačko tijelo, koje u svom radu nije isključivo političko, ideološko, svjetonazorsko, konzervativno i uskogrudno, pokazalo da je neki etički katalizator političke suvremenosti, koja se nažalost sve više vraća u prošlost komunističog jednopartijskog zločinačkog apsolutizma. Svoje postojanje u veoma kratkom periodu več je opravdalo, i politička stvarnost u Hrvatskoj, koja nikako da se izvuče iz komunističkog zagrljaja, jamči Etičkom Sudištu dug opstanak u hrvatskom društvu.
Tajnik Udruge Hrvatski domobran Vinko Đotlo