Napustio nas je Boris Jakovljević, glazbeni bard i dobri duh Vodičke glazbe, čovjek bez čijeg djelovanja ne bismo imali ovakvu glazbenu kulturu kakvu danas njegujemo i uživamo u Vodicama. Rođeni Vodičanin, vojne muzičke škole završio je u Rijeci i Vukovaru, a zatim još dvije godine Glazbene akademije u Sarajevu, smjer truba i instrumentacija. Po povratku u svoje rodne Vodice maestro Jakovljević se priključuje radu Vodičke glazbe, prvo kao svirač trube, a zatim od 1967. do 1973. kao kapelnik. U to je doba Vodička glazba brojala malo, uglavnom starijih članova, pa maestro Jakovljević svojim žarom okuplja pedesetak mlađih članova i u nepunih godinu dana intenzivnog rada stasa cijela nova generacija vodičkih glazbara. Ubrzo Vodice postaju pretijesne, pa maestro Jakovljević preuzima dirigentsku palicu u Šibenskoj glazbi i osniva Skradinsku glazbu. Zaljubljenik u dalmatinske note, vodi i brojne klape, mušku klapu Skradinski buk i Scardona, vodičke Bunare i žensku klapu Oršulice. Svoju ljubav prema glazbi prenosio je na mlade i kao nastavnik u Bribirskim Mostinama, Čistoj Maloj i Stankovcima. Neumoran, unatoč brojnim obavezama, obnaša dužnost općinskog vijećnika Vodica od 1993. do 1997. i ponovno postaje kapelnik u Vodičkoj glazbi u razdoblju od 1994. do 2001. godine, a zatim njezin pročelnik sve do prije godinu dana. Krajem 2010. izdaje album novokomponiranih klapskih pjesama i aranžmana te 36 odabranih pjesama poznatih hrvatskih skladatelja. Zbirka je dobila naziv Voda je gradu darovala ime prema stihovima Mile Bastića za koje je glazbu skladao maestro Jakovljević. Njegovo glazbeno i društveno djelovanje dugo nekoliko desetljeća ostavljaju neizbrisiv trag u kulturnoj povijesti Vodica.
Posljednji ispraćaj maestra Borisa Jakovljevića bio je danas, u 17 sati na gradskom groblju u Vodicama.