U šibenskom Solarisu od 26. do 28. listopada održat će se, sada već tradicionalni, Susreti ribara na kojima će se razgovarati o problemima s kojima se susreću hrvatski ribari, ali i na kojima će se tražiti konstruktivna rješenja. Tim povodom razgovarali smo s Josom Smolićem, predsjednikom Organizacijskog odbora Susreta ribara i potpredsjednikom Hrvatske obrtničke komore.
Gospodine Smolić, kako vidite važnost 26. Susreta ribara koji se održava u Solarisu za Šibensko-kninsku županiju?
Susreti ribara su na pravom mjestu. Naime, Šibensko-kninska županija je važna za hrvatsko ribarstvo, a ribarstvo je važno za Šibensko-kninsku županiju. Susret je važan dio međuinstitucionalnog dijaloga, u sklopu kojeg se razgovara o problemima i traže rješenja – ribari zajedno sa zakonodavcima i predstavnicima institucija koje su ključne unutar sektora. Riječ je o važnom događanju, koje je važno za mjesto na kojem se odvija i važno za ljude koji sudjeluju u njemu.
Kako ocjenjujete suradnju između ribara, zakonodavaca i nadležnih tijela na ovakvim susretima? Koliko su oni pridonijeli unapređenju ribarstva u županiji?
Suradnja s predstavnicima nadležnih institucija je konstantna i rezultirala je do sada nizom benefita za naše ribare. Imamo čvrst i jak Ceh i Upravu za ribarstvo spremnu na suradnju i uvažavanje onih kojima se ovdje i radi, a što je u dobu višestrukih kriza izazvanih širenjem pandemije i agresijom Rusije na Ukrajinu rezultiralo izdašnim potporama za ribare, koje su mnogima omogućile nastavak poslovanja. Sada Ceh ribara HOK-a zajedno s Ministarstvom poljoprivrede i Ministarstvom gospodarstva i održivog razvoja radi na savladavanju novog izazova, EU strategije za bioraznolikost temeljem koje se do 2030. godine moraju značajno povećati zaštićene površine kopna, ali i mora. To će se zasigurno u nekoj mjeri odraziti na naše ribare, na svima nama je odgovornost i obaveza da to bude u što je moguće manjoj mjeri. Zato su Susreti vrijedna i neizostavna platforma za razmjenu različitih mišljenja, zauzimanje stavova i kreiranje akcijskog plana, drugim riječima, detektiramo problem, sagledamo ga iz svih perspektiva te usuglasimo njegovo rješenje i plan realizacije istog.
S obzirom na to da će se okupiti 300 predstavnika ribara, koji su glavni izazovi s kojima se susreću ribari u Šibensko-kninskoj županiji?
Svi hrvatski ribari, uz brojne slične karakterne crte, dijele većinom istu sudbinu – povećanje cijene plavog dizela i cijena svih inputa, pri čemu cijena samog proizvoda ne prati trend rasta, brojni poremećaji izazvani sada već dugotrajnim krizama, kao i dugotrajni problem malog broja iskrcajnih luka. Pred nama je svakako i prilagodba EU zakonodavstvu o kojoj sam govorio u prethodnom pitanju. Na svojim brodicama ribari se prilagođavaju iz minutu u minutu, ne sumnjam da će se uspješno prilagoditi i okolnostima koje su pred nama.
Osim teme ribarstva, bit će riječi i o općenitom stanju u obrtništvu u županiji.
Fokus će biti isključivo na ribarstvu. Riječ je o grani koja ima stratešku važnost za Hrvatsku i koja je dio kulture življenja uz naš Jadran, čime je puno više od tek djelatnosti. Ribari zaslužuju i imaju svoju, sada već tradicionalnu, manifestaciju na kojoj njihovi problemi svake godine imaju nepodijeljenu pozornost javnosti.
Kako ocjenjujete trenutno stanje obrtništva u Šibensko-kninskoj županiji i koje su glavne prepreke za njegov daljnji razvoj?
Broj obrta konstantno raste, u godinu dana imamo rast od 9 %, sada je na razini Hrvatske riječ o 110 tisuća obrta koji zapošljavaju 222 tisuće ljude. Na razini Šibensko-kninske županije broj obrta je porastao za 5,7 %, a broj ukupno zaposlenih osoba u obrtima u našoj županiji u godini dana povećao se za 370 zaposlenih ili 5 %, Generalno najviše raste uslužno zanatstvo, uz blagi rast broja proizvodnih obrta i obrta u ugostiteljstvu i turizmu, kao i uz stagnaciju trgovine te ribarstva, marikulture i poljodjelstva. Broj obrta u županiji je u posljednjih godinu dana veći za 209 obrta ili 5,7 %, u pet godina veći za 629 obrta ili 19,5 %, a u deset godina veći je za 763 obrta ili 24,7 %. Uz brojne izazove poput nedostatka radne snage, potrebe za unapređenjem strukovnog obrazovanja i poreznim rasterećenjem te rastom cijena svih ulaznih troškova, pokazujemo da smo uporni, otporni, vrijedni i sposobni.