„Kako vodim mali muzej i površinom i brojem zaposlenih, mogu slobodno reći da u moje rukovođenje muzejom spada apsolutno sve: od vođenja ustanove i administracije do donošenje odluka, provođenje i kontroliranje istih, komunikacija s partnerima, institucijama, medijima, agencijama, osnivačem...u stvari svim zainteresiranim stranama, vođenje brige o opremi i zgradi muzeja, marketing, organizacija svih aktivnosti koje provodimo pa čak i rad s posjetiteljima u vidu organizacije njihovog dolaska, posjeta muzeju… ”, priča nam Ivana Skočić, ravnateljica MC Faust Vrančić.
Takav način vođenja i rada u manjem muzeju s troje zaposlenih zahtjeva dosta fleksibilnosti i prilagodljivosti svakoj situaciji u kojoj se nađete. No, dok morate biti prisutni u puno situacija i odrađivati ih prednost je što ste onda sigurni da ste sve napravili uz maksimalan trud i zalaganje pa možete i kontrolirati i evaluirati ishod te prilagođavati se u hodu ukoliko uvidite da nešto ne štima ili treba napraviti drugačije.
„Naime, mi nismo klasičan muzej ni prema postavu niti prema zakonskim propisima koji reguliraju osnivanje i rad muzeja ali smo registrirani za obavljanje muzejske djelatnosti. Sve više je institucija poput naše u kulturnom sektoru koje na inovativan, interaktivan način pristupaju posjetiteljima prezentirajući i promovirajući baštinu i naslijeđe. Od kad vodim ovaj Centar pohađala sam razne edukacije i seminare na temu interpretacije baštine, upravljanje i provođenje projekata u kulturi, razvoj publike u kulturi, prezentacije kulturne baštine, upravljanja u javnom sektoru, o pristupačnosti turističkog i kulturnog sektora za ranjive skupine, kao i tečajeve vezane za poslovanje ustanove (što se mora nije teško). Edukacije nikad dosta!”
OBRAZOVANJE KAO VAŽAN SEGMENT
Nakon završene gimnazije upisala je i završila na Filozofskom fakultetu u Zadru studij Kulture i turizma, današnji Odjel za komunikacijske i informacijske znanosti, isti smjer Kulture i turizma.
„Sjećam se kad sam to upisala da su me znali pitati što ću biti kad završim i gdje mogu raditi s tom diplomom komunikologa. Taj studij je zapravo dobra kombinacija onog što vas kasnije može očekivati u turističkom i kulturnom sektoru s velikim naglaskom na društveni aspekt za razliku od hotelijerskog ili ekonomskog fakulteta s turističkim usmjerenjem. Osim Komunikologije imali smo i kolegije Marketing u turizmu, Marketing u kulturi, Animacija u turizmu, Organizacija kulturnih djelatnosti, Povijest, Turistička geografija itd. ”
I njeno prvo radno iskustvo je bilo ono sezonsko u turizmu što je i za očekivati kad živite u turističkom mjestu kao što su njene rodne Vodice. Radila je kao sezonac za vrijeme školovanja u turističkoj zajednici pet ljetnih sezona i jednu sezonu na recepciji u kompleksu hotela Punta u jednom od pomoćnih objekata. Jedan period nakon faksa radila je kao administrator, zatim u suprugovom ugostiteljskom objektu te kao zastupnik u osiguranju dok nije dobila priliku voditi Memorijalni centar ''Faust Vrančić'' što potpuno odgovara njenoj struci.
„Svaka prilika čini svoje, ne mogu reći da me u određenom izboru vuklo nešto konkretno. Kad dolazite iz turističkog mjesta sve vaše aktivnosti pa i izbor struke vas navode na bavljenje turizmom. Sjećam se samo da sam prilikom odabira studija govorila: samo da nema matematike na tom faksu. Nikad mi nisu brojevi bili dragi, iz matematike bih uvijek išla na repeticije. Zato danas kad treba mojim sinovima pomoć iz matematike doslovno rasturam i uživam u rješavanju zadataka – valjda sve dođe u svoje vrijeme. No, ostvarila mi se želja da upišem faks na kojem nema matematike i da radim u struci što neizmjerno volim.”
Predavanje povodom Međunarodnog dana muzeja
GDJE SU IZAZOVI, TU JE I RAST
Oduvijek je voljela knjigu i čitanje pa je stoga i voljela učiti. Čak je i njena razrednica kazala da je predodređena za društvene predmete pa je gimnazija bila jedini logičan izbor, a sezonski rad u turizmu ju naveo da upiše studij koji ima poveznice s turističkim usmjerenjem.
„Već osmu godinu vodim kulturnu instituciju s ciljem da stvorimo sinergiju kulturne i turističke ponude prezentirajući nasljeđe Fausta Vrančića koje seže izvan granica Lijepe naše i zato se možemo ponositi. Najveće zadovoljstvo u ovom poslu su pozitivne reakcije naših posjetitelja uključujući i pozitivne kritike. ”
Još se kao jučer sjeća svog prvog radnog dana kao ravnateljice. No, straha od same funkcije i onog što ona nosi sa sobom nije bilo. Dapače, kad vrti sjećanja smatra da je vrlo hrabro i pozitivno zakoračila u ovaj posao.
„Danas bi to definirali kao izazov. Gledajte, napokon ste dobili priliku da radite posao u svojoj struci i sretni ste zbog toga te želite iskoristi svoje znanje i primijeniti iskustvo koje ste stekli do tog trenutka i samo idete naprijed. Mislim da tu nema velike filozofije i mudrosti, ljudi se školuju da bi stekli određena znanja i vještine koje će im služiti u njihovom radnom vijeku a na vama samima je da ulažete u sebe i svoje sposobnosti kao bi bili što uspješniji i bolji. ”
Pripada generaciji čiji je dobar dio školovanja zahvatio Domovinski rat, a opet dovoljno odrasla da shvati situaciju u kojoj su se našli – za razliku od današnjih generacija koje imaju sve od igračka do mobitela.
„Nisam oskudijevala u tome, ali nismo ni imali puno materijalnog. Provodili smo sate i sate na ulici igrajući se doslovno bez igračaka pa nismo ni bili bombardirani s previše informacija iz vanjskog svijeta. Ono što hoću reći je da se nismo igrali na način na koji se igraju današnja djeca koja imaju na raspolaganju cijeli asortiman igračaka pa se sad igraju doktora, pa teta u vrtiću ili učiteljica u školi, ili su kozmetičarke, frizerke ili pak provode sate i sate trčeći za loptom i na treninzima pa dobivaju ideje što bi mogli biti kad odrastu. Ja sam bila nekako zakinuta, pod navodne znakove, za taj period odrastanja u kojem sam maštala što bi sve mogla biti kad odrastem, jednostavno me kasnije interes za knjigu i učenje te splet okolnosti usmjeravao u karijeri. ”
S kolegicama, Zlatkom Rodin, djelatnicom Centra i Tinom Biluš, predsjednicom Udruge turističkih vodiča Mihovil iz Šibenika
ŽENA JE ŽENI MOTIVACIJA
„Mislim da svaka žena, bez obzira na obrazovanje, radno i životno iskustvo ili dob, ima svoju životnu priču koju može ispričati na način da u njoj pronađete motiv ili inspiraciju.
Kad ste otvoreni za novo znanje, za nova iskustva, za suradnju i nailazite u poslu na ljude koji na isti način pristupaju kao i vi, onda imate najbolji motiv za rad. U ovom poslu, ali i u prijašnjim, upoznala sam takve ljude i suradnja s njima uvijek rezultira s nečim dobrim i kvalitetnim. Ono što im je svima zajedničko je što imaju strast i energiju koja potječe iz činjenice da rade ono što vole, bez obzira bili ženskog ili muškog spola. ”
Nije naišla na diskriminaciju što se tiče spola ili roda, prije neke druge vrste diskriminacije. Kaže, i čelni ljudi ustanova i organizacija s kojima je imala prilike surađivati ili se susretati su bile žene.
„Tamo gdje su to bili muškarci nisam imala nikakve probleme u suradnji i komunikaciji s njima, dapače bili su jako profesionalni i galantni. Mislim da veliku ulogu igra i to kako se vi sami postavite i komunicirate. Ako ste susretljivi, pristupačni i pozitivni onda ćete dobiti isto zauzvrat. Isto tako ako isijavate negativno onda ćete i dobiti zauzvrat negativnu reakciju. ”
U poslu na rukovodećem mjestu na vama je da prelomite koliko će vas se ozbiljno doživljavati. Uvijek je dobro se konzultirati s kolegama, s nekim tko ima više iskustva. Ako smatrate da dobro radite, da ste napravili sve što ste mogli s resursima koji su vam na raspolaganju onda nije bitno kojeg ste spola već tu igraju ulogu neke karakterne osobine i stečeno iskustvo.
„Dobro je poslušati i sagledati stvari i iz muškog kuta, kad smo već na relaciji muško-ženskih odnosa. Nije bitno toliko kojeg ste spola, nego vaše zvanje i zanimanje i iskustvo koje imate u situaciji u kojoj se nalazite. Tek onda se oslanjam na žensku intuiciju i sposobnost predviđanja nekoliko koraka unaprijed od muškaraca. ”
'USPONI' I 'PADOVI' SASVIM SU NORMALNI
„Pitanje što bih promijenila na svom profesionalnom i privatnom putu da ga moram proživjeti nanovo je dvosjekli mač. Mislim da imam još i privatnog i poslovnog puta ispred sebe i da mogu učiniti dovoljno na jednom i drugom aspektu svog života. Bitno je da ste zadovoljni s onim što radite, da ste pozitivni i hrabri u onom što radite i živite te da imate oslonac i podršku u obitelji. Želja mi je nastaviti s obrazovanjem, ali to ćemo vidjeti hoće li se sve poklopiti. Uvijek ima mjesta za napredak. ”
Nije bit u tome da griješite ili donesete pogrešne odluke, bitno je da se greške uoče i da se nastoje ispraviti tj. da na njih reagirate, priča nam Ivana. Ako koristite zdrav razum i logiku sve potencijalne greške se mogu uočiti na vrijeme, to se u poslovnom smislu doslovno planira pa imate danas pojmove kao što su krizno upravljanje.
„U privatnom smislu ako ste neki izbor donijeli vjerojatno ste mislili da je to u tom trenutku najbolje za vas. Bitno je kako ćete reagirati kasnije ukoliko shvatite da ste pogriješili i što ćete napraviti da grešku ispravite ili ublažite. Najgore je kad mislite da nemate izbora ili da se ne može ništa napraviti, svaki problem ima svoje rješenje. Iz iskustva znam da je vrijeme ponekad najbolje rješenje jer kad uočite pogrešku obuzme vas panika i ne razmišljate smisleno pa nastojite pronaći trenutno rješenje koje vas može još dublje uvaliti u problem. Ponekad rješenje se nađe kad se najmanje nadate, jednostavno dođe s vremenom.
Postoje i situacije koje kad uočite treba ispravljati odmah, najčešće u poslu a niste ih vi proizveli, jednostavno se pojave i treba reagirati promptno, e te su mi najdraže jer onda vidite koje su vam granice i dokle možete ići. ”
Ravnateljica Ivana Skočić s posljetiteljima ispred Memorijalnog centra Faust Vrančić
ŽENE U POTRIBI DRŽE I ČETVRTI KANTUN KUĆE : )
Dolazi iz obitelji i to one šire gdje žene prevladavaju, a muškarci su u manjini. Udajom se i to promijenilo pa sada doma 'rukovodi' njih trojicu, muža i sinove.
„Jedno je činjenica, neka se muški spol ne uvrijedi, ali žene doista mogu funkcionirati na više razina i raditi paralelno nekoliko stvari, taj multitasking nam je valjda u krvi. Vremena se mijenjaju i kao društvo smo sazreli do te razine da danas žena nije više samo majka i domaćica već ima svoje radno mjesto, poduzetnica je, prijateljica, zauzima istaknute funkcije, uzor je i primjer mlađim ženama. ”
Podrška i uloga moje obitelji u njenom razvoju je neupitna i najbitnije je da je obostrana, uz uvijek prisutan kompromis bez puno rasprave. Odluke koje donesete su za dobrobit obitelji, a ne samo za jednog člana.
„Svi se moraju nečeg odreći da bi obitelj nešto dobila. To možete preslikati i na odluke koje donosite na poslovnom planu i kod rukovođenja. Često neka odluka nije po volji pojedincu ali se mora donijeti iz određenog razloga koji vama kao rukovoditelju ima smisla i svrhu te je u konačnici dobra za ustanovu.
Kako ono ide izreka: Iza svakog uspješnog muškarca stoji uspješna žena. Isto tako bi se moglo reći da iza svake uspješne žene stoji dobar muškarac. Mislim da je muški rod shvatio da može puno dobrog i pozitivnog proizaći iz činjenice da imaju supruge koje su ostvarene i na poslovnom planu.
Kad se već razbacujemo izrekama, ima jedna od pamtivijeka koja sve govori – žena drži tri kantuna kuće. No, nema toga što mi ne možemo kad naumimo, pa preuzeti i četvrti!” naglasila je za kraj.
Prema projektu na temu 'Žene na rukovodećim pozicijama' Agencije za elektroničke medije.
Dozvoljeno prenošenje sadržaja uz objavu izvora i autorice.