Današnjim snimanjem obilježio sam svoj početak rada na Milenijskoj fotografiji. Zaokružujem desetogodišnji period svoga rada, a opet sam na početku. Kraj je jedino Prve knjige Strikomanovih Milenijskih fotografija, a što se tiče ove 219. Milenijske fotografije ona je opet početak, odnosno prva fotografija, prva priča Druge knjige.
Nisam želio ovu svoju desetljetnu obljetnicu obilježiti pompozno, niti posebno raskošno, već mi je želja bila pozvati svoje Vodičane da zauzmu ista mjesta na snimanju kao i prije 10 godina na vodičkoj rivi pored bunara ispod kojih protječe podzemna vodena žila, po kojoj Vodice i nose ime, te u poznatom okružju u radnoj atmosferi Milenijskog fotografa simbolično obilježiti svoj dan.
Simbolika osim mjesta snimanja najviše se nazire u odabranoj temi snimanja: vodičkim bunarima, zaštitnom znaku Vodica koji se nalazi gotovo u svakom dvorištu starih vodičkih obitelji. Iako su bunari prošlost, moji gosti na snimanju: djeca OŠ Vodice, te Dječjeg vrtića „Tamaris", Dječjeg vrtića „Tina", predstavljaju budućnost i napredak mojih Vodica.
Dogovor za ovo snimanje započeo sam na vrijeme, te sa ravnateljem škole Vodice gospodinom Grgom Friganovićem, profesoricom likovne kulture Nerom Ćaće, pedagoginjom Vesnom Čvrljak, psihologinjom Ivanom Mrvica, dogovorio da djeca koja će gostovati na snimanju iskoriste prigodu, te temu bunara upotrijebe u sklopu projektne nastave. Sa velikim veseljem snimanju su se pridružila i djeca dvaju vodičkih dječjih vrtića predvođena ravnateljicama gospođom Zrinkom Rocom (DV Tamaris) i gospođom Tinom Stanić (DV Tina).
Višemjesečnim radom djeca su obogaćena znanjem o tradicijskim vrijednostima Vodica, te su na poseban način zadužena za očuvanje tih vrijednosti, jer su u papirnate krune bunara upisana njihova prezimena, kao simboli novih obitelji našega grada na koje prenosimo baštnu naših djedova.
Zahvaljujem razigranim mališanima koji su unijeli veselje, smijeh i veselje u ovaj obljetnički Milenijski dan, zahvaljujem svojim sumještanima koji su došli ponoviti događaj kao i prije deset godina, zahvaljujem zaposlenicima Grada Vodica komunalnom redaru Frani Skočiću na pomoći oko organizacije i gospodinu Mariu Petroviću na pomoći oko razglasa., zahvaljujem vatrogascima Željku Đilasu koji je bio uz mene i na prvom snimanju i Danijelu Srdarevu na sigurnosti koju su mi pružili dok sam snimao sa vatrogasne dizalice.
Posebnu zahvalu upućujem djevojčici Petri Grgić koja je na Prvoj Milenijskoj imala 5 dana i pozirala u krilu bake Oršule koja je tada imala 103 godine. Petra sada ima deset godina i predivna je djevojčica koja se je danas hrabro nosila pred TV kamerama i davala izjave.
Zahvala i poljubac mojoj obitelji, mojoj Editi, te djeci Tei, Anti i Matiji, na podršci kroz sve ove godine rada i izbivanja, te na rastrčanosti danas u cijeloj gužvi i pomoći oko cijelog događaja. Nastavljajući simboličnim porukama, 219. Milenijska fotografija Šime Strikomana, zahvala je na svom trudu i podršci svih Milenijskih prijatelja u 85 Milenijskih gradova: vatrogascima iz svih gradova, vlasnicima dizalica i kranova, pilotima helikoptera, kapetanima brodova, svećenicima, časnim sestrama, dobrim fratrima, voditeljima poduzeća, PR službama, gradonačelnicima, policajcima, zaštitarima, novinarima, televizijskim ekipama, turističkim djelatnicima i hotelijerima, sa mora i kontinenta, Ministarstvu obrane RH, Ministarstvu kulture.
Posebnu zahvalu i toplinu iz svog prepunog srca nakon današnjeg dana, upućujem svim sudionicima Milenijskih fotografija, oko 400 000 dobronamjernih ljudi spremnim da pozitivna snimanja s porukama svoga kraja uveličaju svojim dolaskom.
Pozdravljam Vas do novih Milenijskih snimanja, do novih susreta i prilika za zaustavljanje današnjeg trenutka da bismo ga predali u baštinu novim naraštajima.
Šime Strikoman