Devedesetih je ta ljubav postala još veća. Gotovo svakodnevno granatiranje i otužne sudbine tisuća prognanika koji su svoj smještaj pronašli u vodičkim hotelima još jače su povezali gospođu Karin s njenim najdražim mjestom na Jadranu. Zajedno sa suprugom Rudigerom organizira prikupljanje humanitarne pomoći. Za Vodice, ali i još neka susjedna mjesta.
Njihov Herford pokazao je tih godina svoje veliko srce. Pokazalo se da prijateljstvo (pobratimstvo) Herforda i Vodica nije tek slovo na papiru. Bračni par Froese nije mirovao. Sa sjevera Njemačke stizalo je u Vodice na desetke kamiona i šlepera. Prvi puta i pod granatama.
Ni to im nije bilo dovoljno. Redovito su tijekom rata dolazili u Vodice. Morali su iz prve ruke osjetiti ono što smo i mi proživljavali. Obilazili su Karin i Rudiger i branitelje na obližnjim ratištima. Dobrotvori iz Herforda, kako ih je u svojim člancima nazivao novinar Joško Čelar, dali su sve od sebe kako bi tih ratnih godina što više pomogli svojim vodičkim prijateljima.
A, u Vodičanima su zbilja imali puno pravih prijatelja. Među ostalima, imali su ga i u don Frani Šimatu. Suradnja u pomaganju potrebitima prerasla je u njihovo iskreno i trajno prijateljstvo. Karin i Rudiger nastojali su pomagati i kad se počela graditi nova crkva na Okitu. Jer, ni to nije moglo proći bez njih. A, zadnji put vidjeli su se s don Franom dva mjeseca prije njegove smrti. Na adresi Vilsonova 1. U šibenskom Sjemeništu.
Dobri prijatelji bračnog para Froese postali su i ljudi iz turističkih voda, Jerko Latin iz “Vodičanke” i Branko Barešić iz “Školjića” (Jezera). To su bili i Bajka Mateša i Šime Fržop iz Caritasa, dr. Marijan Periša, jer pomagali su i vodičku ambulantu, te Ksenija Sladoljev koju je gospođa Karin upoznala već pri prvom dolasku u Vodice. Ksenija je spomenute sedamdeset i četvrte u ulozi turističkog vodiča bila pri ruci grupi turista iz Herforda, među kojima je bila i Karin.
Ni saznanje da u Vodicama živi mladić koji je godinama u komi nije ih ostavio ravnodušnima. Nisu mogli, a da ne upoznaju obitelj Sladoljev i njihovog Tonča koji je u jednoj novogodišnjoj noći kao dvadesetogodišnjak stradao pri padu s motora. Karin i Rudiger naprosto su morali osjetiti svaki “friž” na duši i scu vodičkog čovjeka.
Ovih dana iz Herforda je stigla vijest o smrti gospođe Karin Paetow Froese. Umrla je u 85.-oj godini. Vodice su ostale bez jedne od svojih najvjernijih “navijačica”. Koristimo ovu priliku da u ime svih stanovnika našeg mjesta izrazimo iskrenu sućut njenoj obitelji i suprugu Rudigeru, i da im ujedno zahvalimo za svu ljubav i pomoć koje su iskazivali desetljećima.
Prijateljstvo Herforda i Vodica zbilja nije samo slovo na papiru...
P.S. Zahvaljujemo gospođi Kseniji Sladoljev na pomoći pri pisanju ovog teksta.